PlayDrama / kazalište praizvedbi
 
   
 

I. B. Mažuranić & frendovi OMLADINI O IDEALIMA |E.Bošnjak SRCE VEĆE OD RUKU
A.M. Fabijanić EZOPEJA
| J. Hatcher PICASSO | D. Mihanović MARJANE, MARJANE
A.Veiel / G. Schmidt UDARAC

 
 
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena
zapisi iz nevremena

"ZAPISI IZ NEVREMENA"

Izbor tekstova i izvedba: TRPIMIR JURKIĆ

Dramaturginja: Lada Martinac Kralj
Svjetlo: Miro Mamić
Video: Ana Bošnjak
Jezična savjetnica: Jagoda Granić

Zapisi don Branka Sbutege nisu puki dokument vremena, nego zapisi srca. Pa premda ti zapisi nisu dramski tekstovi, nego novinske kolumne, eseji i priče, ipak je svaki od njih, sam za sebe, drama. Drama čovjeka koji duboko proživljava (ne)vrijeme u kojem se zatekao. Zato te riječi pozivaju da ih se izgovori i izgovara uvijek nanovo i da ih se utiskuje u 'živo ljudsko srce'. Teatar otvara svoj prostor da u svojevrsnoj scenskoj meditaciji progovori riječi ovoga Bokelja, povjesničara umjetnosti, intelektualca, a nadasve župnika Svetog Stasije u Dobroti, posljednjeg katoličkog svećenika iz Prčnja.


UTISNUTI RIJEČI U LJUDSKO SRCE.............................................................................

Valjda bi bilo normalno, na kraju, ili pri samom kraju ovog posla kojeg se uhvatih, moći spojiti i napisati «dvije riječi», i odgovoriti sebi i drugima, što sam to radio i čemu sve to. No ja, ipak, kao da ne znam... Don Branka Sbutegu, nažalost, nisam imao sreću upoznati. Odslušao sam i odgledao nekoliko njegovih TV interviewa, brojne novinske pročitao, kao i eseje i kolumne koje je pisao za razne novine. No, znam da čovjek nije samo ono što napiše i izgovori, već i ono što odšuti, odgleda, odboli, odplače, odsmije... a u don Brankovom slučaju i ono što odsvira i skuha... Kažu, mnoštvo je detalja u kojima je vrijedilo upoznati ga i prepoznati. Nažalost sigurno je jedno, više neću imati prilike odslušati «njegova» Brahmsa i kušati njegovu sarmu punjenu lignjama... No čitati mogu, i govoriti...Njegove zapise uvijek sam doživljavao kao štivo koje se ne čita u sebi, za sebe, pa se negdje ostavi i pohrani u zaborav, već ih se čita na glas, u društvu, sa sebe i druge, pa se o njima razgovara, pa se zbog njih ne spava, pa ih se pohranjuje u nezaborav srca.
Odgovarati na pitanje, zašto i kako to don Branko Sbutega na sceni, značilo bi baviti se procesom i «tehnologijom» kazališta, a najbolji odgovor na to pitanju napisao je sam don Branko u jednoj svojoj kolumni: «Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce». Ova predstava, ili kako vam drago, željela bi baš to. Te riječi utisnuti u živo ljudsko srce. A sve one su zapravo «zapisi jedne druge istine života koja je mnogo trajnija od svakog našeg užasa».

............................................................................................................. Trpimir Jurkić

 

POSVJEDOČENI IDENTITET

Riječ je o tekstovima koje je Trpimir Jurkić izvukao iz Sbutegine knjige Kurosavin nemir i uz pomoć dramaturginje Lade Martinac Kralj složio u takav poredak koji mu je omogućio da tijekom večeri, uspinjanjem njihova emocionalnog i misaonog naboja, prolije ljudsku suzu nad svim onim nevoljama zbog kojih je suzio sam njihov pisac za vrijeme opaka nasrtaja na hrvatski etnicitet u Boki za vrijeme rata devedesetih. To je za Trpimira Jurkića očigledno bila prigoda da pred svojom publikom posvjedoči sama sebe kao ljudsko misaono i emocionalno biće, da za tu svoju potrebu sebi posudi svoju glumački talent, odnosno da kroz njega iskaže ono što sam jest. Stoga bismo ovu večer mogli detektirati kao svojevrsnu duhovnu vježbu glumca, kao njegovo pročišćavanje, kao odmicanje ljudske osobe glumca od svih naslaga glumljenja, od onih, pokatkad i upitnih, autorskih angažmana i njihovih dramskih lica što se talože na glumčevo esencijalno Ja.
Nedvojbeno, Trpimir Jurkić ovim je činom ispovjedio sama sebe, a time i svećeničku razapetost don Branka Sbutege između gravitacijskih zahtjeva tjelesnog i posvećenosti idealima čistoće u velikoj Tajni Stvaranja.
Bila je to večer u kojoj se i jednom i drugom, i don Branku Sbutegi i Trpimiru Jurkiću, vjerovalo da su ono što su svjedočili da jesu. Literarni Sbutegin izraz i Jurkićeva gluma bili su tek sretno sredstvo iskaza istine njihovih srdaca.   

.........................................................."Matica hrvatska - kazalište.hr" - Vlatko Perković

 

OAZA MUDROSTI U VREMENU BANALNOSTI

Živimo u vremenu koje kao da se trudi biti što površnije, banalnije i efemernije i koje će iza sebe ostaviti jedino prazne boce coca-cole i hrpe smeća. Nametnuti potrošački zanos kroz koji prolazimo pati od forme, zaboravljajući na sadržaj, a takvom svijetu kazalište bi se moglo suprostaviti jedino povratkom iskonskoj mudrosti. Nažalost i kazalište sve češće kreće putem banalnosti i jeftinog spektakla pa je pojava monodrame „Zapisi iz nevremena“ Trpimira Jurkića, nastale po knjizi don Branka Sbutege „Kurosavin nemir svijeta“ pozitivan kulturološki šok.

Don Branko Sbutega, Bokelj i čovjek, u interpretaciji Trpimira Jurkića podsjeća na temeljne vrijednosti ljudskosti, njegovi zapisi riječi su smrtnika ostavljene kao upozorenje civilizaciji koja se opasno nagnula i tone, ali čiji orkestar i dalje veselo svira.
Ne pokušavajući nametnuti sebe kao glumca interpreta, Jurkić skromno, u duhu samoga Sbutege, svojom glumačkom pojavom i savršenom dikcijom stalno kao da upozorava: “Pustite mene, glumca, slušajte riječi“, pa u toj samozatajnosti gradi bolno iskrenu monodramu koja jednostavno fascinira.
Živimo vrijeme kojim je zavladalo zlatno tele utjelovljeno u viziji potrošačkog centra, nevrijeme u kojem su se u jurcanju za materijalnim pogubile temeljne ljudske vrijednosti. Ono što se dogodilo na Sceni 55 splitskog HNK subverzivni je poziv čovjeku da zastane, suprotstavi se diktatu vremena i zamisli se nad samim sobom i sudbinom koja ga čeka.
„Zapisi iz nevremena“ su predstava koju bi trebao pogledati svatko tko još razmišlja svojom glavom u vremenima izmanipuliranih masovnih medija. Ono što me brine jest, međutim, pitanje: koliko nas je takvih još uopće ostalo?

Kazališni ritual srca

•• „Zapisi iz nevremena“ pravi su kazališni ritual, poziv na rehabilitaciju srca i mozga u svijetu kojim vlada novac i bešćutnost i u kojem je vrhovno božanstvo postao - povoljni potrošački kredit. Dojmljiva je Sbutegina mudrost, usredotočena u jednostavnosti i nepodložna formalnim ekstravagancijama, a premda nije pisao drame, svaka je njegova rečenica dramatičnija od većine onog što gledamo na scenama. Trpimir Jurkić, u duhu Sbutegine nenametljivosti minimalističkom glumačkom igrom prepušta dramski prostor ovom mudrom promatraču ludila svijeta.

................................................................................"Slobodna Dalmacija"- Jasen Boko

 

TRPIMIR JURKIĆ NAGRAĐEN U NIKŠIĆU

Splitski glumac Trpimir Jurkić dobio je specijalnu nagradu žirija trećeg Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću, 2008. za izvedbu monodrame don Branka Sbutege “Zapisi iz nevremena”. Žiri festivala Jurkiću je dodijelio nagradu „za toplu, nadahnutu i scenski kultiviranu interpretaciju hommagea posvećenog posebnoj i izvanserijskoj ličnost don Branka Sbutege“.
........................................................................................................................................

 

SVJEDOČENJE S PORUKOM

Snažan tekst don Branka Zbutege, karizmatičnog svećenika i zaljubljenika u svoju Boku, dobra dramaturgija i odlična gluma Trpimira Jurkića obilježili su treću večer Međunarodnog tjedna monodrame u Umagu. Trpimir Jurkić je za svoju jednosatnu predstavu odabrao Sbutegine objavljene novinske tekstove u novinama u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, a veći dio je sakupljen u knjizi »Kurosavin nemir svijeta«. Uz pomoć dramaturginje Lade Martinac-Kralj »Zapisi iz nevremena« pretočeni su u svjedočenje čovjeka o povijesnom trenutku. Jurkićev nastup na umaškoj sceni bio je popraćen videozapisima, a tekstovi snažnih poruka svjedoče o bliskoj prošlosti, odnosu među ljudima, prema Boki, prirodi i ljepoti. Upečatljiva su svjedočenja početaka Domovinskog rata, stvaranja zle krvi u ljudima… Dio tekstova govori o problemima obitelji, o njegovim iskustvima i susretima s ljudima iz drugih krajeva te drugih svjetonazora. U svakom svom zapisu Zbutega je naglašavao, što je Jurkić vjerno na sceni prenio, vjeru u čovjeka i Boga, naročito.
Nije bilo lako postaviti sve to na scenu. Jurkić je odlučio prenijeti cijelu jednu povijest, razmišljanje, filozofiju, uvijek s nekom porukom, ali pretočiti to izravno na gledatelja, unijeti ga u ta zbivanja, u slike koje je don Zbutega u svojim tekstovima vjerno opisivao.

....................................................................................."Umag-portal" - Žužana Dušanić

 

SPLITSKI GLUMAC TRPIMIR JURKIĆ ODUŠEVIO U FRANKFURTU

Kako se iz zapisa prerano preminulog (2006.) don Branka Sbutege, uglednog  svećenika, župnika Crkve sv. Stasije u Dobroti, vrsnog intelektualca, enciklopedijski obrazovanog, može ostvariti sjajna monodrama, pokazao je splitski glumac Trpimir Jurkić, koji je vlastitim izborom i izvedbom Sbuteginih tekstova razotkrio dušu, misao, sve tjeskobe i sumnje koje su mučile ovog sjajnog čovjeka, duhovnika, svestranog poput renesansnog umjetnika.

..........................................................................."Dalmacija news" - Zoran Roko Paškov

 

 
 

Fotogalerija | Iz medija | Sponzori

Copyright © PlayDrama kazalište / Sva prava pridržana