ROMEO I JULIJA - Error 404

Premijera: 04. veljače 2023.
Gradsko kazalište lutaka Split

Predstava je nastala u koprodukciji Gradskog kazališta lutaka Split i ,,Boom!Teatra'', a premijerno je izvedena 4. veljače 2023. u GKL Split.
Zahvaljujemo Gradskom kazalištu lutaka Split koje nam je prepustilo igranje ove predstave!

Dvoje mladih glumaca izlaze na scenu kako bi otkazali predstavu Romeo i Julija, koja je tu večer trebala biti izvedena premijerno u našem kazalištu. Njihovi stavovi o glumi toliko su različiti da se on i ona na pozornici ne mogu sresti. On, naime, izvodi glumačku transformaciju, kojom postaje Romeo, veronski plemić iz 16. stoljeća, a ona tvrdi da ona već jest Julija, u svomu stoljeću. Zbog te nesuglasice predstave Romeo i Julija ne može biti.  Rastvarajući svoje razloge i odnos prema kazalištu i glumačkoj umjetnosti, oni tragaju za zajedničkom scenskom istinom. Predstava Romeo i Julija - Error 404, edukativna je posveta kazalištu i glumačkoj umjetnosti, scenskom partnerstvu i kazališnoj publici.

''Svaka je predstava na ovome svijetu ili predstava o ljubavi ili o nedostatku ljubavi, tako je i ova svojevrsna „posveta“, „priznanje“, ljubavi prema svemu onome „tajnovitome“, skrivenom od očiju gledatelja - o ljubavi stvaranja predstave, o ljubavi prema svakodnevnom, mukotrpnom procesu „poradanja“ iste, o borbi kako sa osobnim, „privatnim“, strahovima i nesigurnostima, koje posjedujemo svi do jednoga koji stupamo na scenu, te o pokušaju iznjedrivanja i ostvarivanja zajedništva s kolegama, s kojima krećemo na „putovanje“ zvano - stvaranje predstave.
Dvoje glumaca, preko općepoznatoga predloška Sheakespearovog klasika „Romeo i Julija“ pokušava odgovoriti na pitanje ispravnosti „bivanja“ u scenskom prostoru, jednog ili drugog pristupa današnjem kazalištu, ispravnosti jedne ili druge, potpuno različite, ali isto tako legitimne metode
rada na tekstu starom više od 400 godina.  Podižemo kulise i otkrivamo „običnom“ gledatelju samo „tkivo“ svakodnevnoga života u kazalištu, puštamo ga da zaviri u naše glumačke strahove i nesigurnosti, upućujemo ga u izazove igranja „škakljivih“ ljubavnih prizora i u mukotrpno traženje
one, ponekad, tako teško dostižne „istinitosti“ i iskrenosti bivanja tu i sada, u ovom trenutku, pred baš ovom publikom, s upravo ovim partnerom, na gotovo praznoj, ogoljenoj sceni. Bez gledatelja nema kazališta, zajedno pristajemo na kazališnu „obmanu“, zajedno, uvijek iznova, stvaramo
„kazališnu magiju“, zbog koje i danas, tisućama godina nakon postanka kazališta, još uvijek rado idemo baš u njega.''

Anastasija Jankovska